Gospodar Darkvuda, glavni lik stripa koji su stvorili scenarista Serđo Boneli i crtač Galijeno Feri, slavi 60. rođendan. Ali, ne brinite se, i dalje se dobro drži u borbi protiv zla i za pravdu!
Sanja Lučić, dopisnica RTS-a iz Italije, razgovarala je sa Morenom Buratinijem, autorom stripa "Zagor". „Zagor te nej", „Duh sa sekirom", „heroj Darkvuda", „Patrik Vilding", junak kome se već šezdeset godina dešavaju neverovatne avanture kojima njegovi obožavaoci ne mogu da odole ni nakon toliko vremena. Danas gasi 60 svećica i dalje mlad, i dalje voljan da se bori za pravdu.
-Ja pišem Zagora već 30 godina, njegovih 60 godina se podudara sa mojih jubilarnih 30 godina rada na njemu. Nasledio sam lik Zagora od osobe koja ga je napravila, Serđa Bonelija koji se potpisivao kao Gvido Nolita, jer nije želeo da ga mešaju sa ocem, Đovani Luiđi Bonelijem koji je stvaralac Teksa. Danas su druga vremena, svi imaju sve na raspolaganju, teško je smisliti nešto novo, današnja publika je već sve videla i sve čula, ali ipak, ako smo nakon 60 godina i dalje tu, znači da ipak uspevamo da se održimo, rekao je Moreno Buratini, autor stripa "Zagor".
Moreno Buratini je puno puta posetio naše prostore, zna koliko je Zagor popularan a rado pominje novosađanina Baneta Kerca koji je jedan od ilustratora "Zagora". On ne sumnja da će i u našoj zemlji Zagorov šezdeseti rođendan biti obeležen kao i u Italiji. Takođe nam je otkrio da mu je "Zagor" zapravo poput starijeg brata.
- Interesovanje za "Zagorom" se ne menja, ove godine smo imali i poseban broj koji je poklonio čitaocima mogućnost da vide kako je Zagor izgledao 1961. godine. Posvetili smo posebno izdanje i najsimpatičnijem meksikancu na svetu, njegovom nerazdvojnom prijatelju Čiku. Do kraja godine će izaći i "Tim ap", znači "Zagor" koji se pojavljuje sa drugim herojima poput "Fleša", "Crnog Zmaja", a potom i ono o čemu su svi čitaoci sanjali: "Zagor i Teks" zajedno. Kod "Zagora" sam se uvek divio njegovoj velikodušnosti i tome što je uvek na usluzi drugome, on nije tipičan heroj koji sam sebe stavlja u prvi plan i pravi se i pomalo važan, napominje Moreno Buratini, autor „Zagora".
Godine 2013. „Zagoru" je reditelj Rikardo Jakopino posvetio film, a izašao je i roman „Mladi Zagor, pisca Davida Morozinotoa, koji je audio knjiga, a do kraja godine će sigurno biti još veliki broj inicijativa koje organizuju oni koji su i zaslužni za njegov uspeh svih ovih godina a to su, pored izdavača Serđo Bonelija, svakako Zagorovi čitaoci.
Osim u Italiji i zemljama bivše Jugoslavije, Zagor danas izlazi i u Brazilu, Grčkoj, Danskoj, Francuskoj, Izraelu, Portugaliji, Španiji i Turskoj, gde je početkom sedamdesetih bio toliko popularan da su tada snimljena tri filma, od kojih je najpoznatiji onaj iz 1971. godine Zagor kara korsan'in hazineleri - Zagor i blago crnog pirata. Ranije je izlazio u Nemačkoj, gde se zvao Roki (Rocky), Austriji i u još nekim državama. Svetozar Ljubojević, režiser-entuzijasta iz Novog Sada, snimio je 2005. godine amaterski film Poglavica bez plemena, akcionu trash komediju. U Italiji je muzičar Gracijano Romani (Graziano Romani) 2009. godine snimio album posvećen Zagoru – Zagor king of Darkwood. Srpski muzički bend iz Beograda, nastao početkom devedesetih nosi ime Darkwood Dub.
Нема коментара:
Постави коментар