Proteklog vikenda na svoj „You Tube“ kanal Branimir Džoni Štulić postavio je 18 novih snimaka. Reč je o obradama nekih od najlepših pesama narodne muzike. Čini se da je Džoni, nakon dugih godina izolacije u Holandiji, odabrao upravo YouTube kao način komunikacije sa svojom brojnom publikom, koja je doslovno gladna svega što napravi ovaj jedinstveni autor i muzičar, piše „Dnevni avaz“.
Za godinu i po dana vođa Azre svojoj publici poklonio je 320 hitova, od čega su, priznaje, više od dve trećine narodne pesme. Na pitanje otkuda toliko narodnih pesama, Štulić odgovara:
„Zato što je to narodno. Pjesma je pjesma. Narodne, koje su sačuvane, uglavnom na melodiju idu, a najvažnije mi je to što ovo niko prije nije napravio. Meni je trebalo za taj projekt 20-30 godina, to su dva agregatna stanja, kao struja 110 i 220 volti.
Ono što sam počeo šezdesetih godina je muzika na ritam, a narodna je ili na drugom ritmu ili bez ritma. E, sad, meni je najveći problem bio kako da to prebacim iz jednog u drugo stanje. To je samo pjesma kao što treba biti.“
Kaže da je najveći broj pesma nastao u poslednje vreme, ali ima i onih starijih. Priznaje, nema nikakav plan.
„Osnovna stvar je da, kada je nešto friško, da to odmah snimim ako imam mogućnosti, jer onda najbolje ispadne. Čim ja to nosim u sebi dva dana, sedmicu, izgubim odnos prema tome i ne mogu ništa više od toga napraviti. Potrefi se jednostavno.
Internet mi je mnogo pomogao, znao sam 90 posto tih pjesama više-manje, ali dosta je sitnica i dobro ti dođe. Inače ne bih mogao napraviti sve što postoji i čak obogatiti nekim stvarima koje su izvan toga.“
Međutim, na pitanje da li će jednog dana objaviti svoje nove pesme, usledio je negativan odgovor.
„Ne. I svoje nove pjesme neću stavljati. One nisu za YouTube. To je privatna stvar. I ovo je privatna stvar, ali na kraju krajeva, ne živi čovjek na Marsu i to je jedan kompromis, pola-pola.“
Štulić tvrdi da pesme neće objaviti na CD-u, a ne zna ništa ni o glasinama da su mu PGP RTS i Aleksandar Pilipenko ponudili sve moguće resurse na raspolaganju da objavi album za njih.
Kada je u pitanju tužba koju je najavio protiv izdavača „Croatia Records“ zbog neovlašćenog objavljivanja albuma grupe „Azra“, objašnjava da nije odustao od toga i da će se uskoro znati više. Sada proučava Kraljevića Marka i kraj 14. veka.
„Dosta stvari tu ne štima. Narodne pjesme sigurno nose dosta toga, ali o njemu se ne zna ništa osim da se ženio i da je ponovo mijenjao drugu ženu za prvu te da je poginuo 1395. Najvažnija stvar su dubrovački arhivi, jer je u to vrijeme Dubrovnik bio najpouzdaniji bankarski grad. Eto, to me zanima...“
Zanimanje za Kraljevića Marka i objavljivanje narodnih pesama nije se poklopilo sasvim slučajno.
„Sigurno je da ima logike, jer da nije bilo narodnih pjesama, niko ne bi znao, jer o Marku nema dva slova. A sigurno je vrijedio. Ali, sigurno je da nije bio tako velik i lijep kao što kažu u pjesmama, ali je bio jak u nečem drugom. Ja ga vidim kao prosvijetljenog vladara. Ali, fali mi konj Šarac.“
Muzičar je na pitanja novinarke odgovarao iz svog doma u holandskom gradiću Houten pokraj Utrehta. Kada ga je pozvala, očekivala je da će ga zateći kako spava, jer je bilo 11h, a nekada je spavao po danu.
„Manijakalno radim. Mijenjam dan za noć, a uopće ne plešem. Znaš ono, kako se pjevalo, svi da plešu, da imaju snage, da imaju nove cipele, novi talas "Kazalište"... Znaš, nekad sam i bos hodao, uvijek sam nekako asketski bio raspoložen. Uvijek živim asketski, samo, doduše, u posljednje vrijeme ne stojim, kao prije, na jednoj nozi toliko dugo.“
Izvor: Larisa SARAJLIĆ-RAMOVIĆ/Dnevni avaz
Нема коментара:
Постави коментар