MENI

Preminuo Ljubiša Samardžić

Ljubiša Samardžić, legenda jugoslovenske i srpske kinematografije, preminuo je u 81. godini, nakon duge i teške bolesti. U decembru 2016. godine, Samardžić je primljen u Klinički centar Srbije, gde je imao operaciju na mozgu, nakon čega je pušten na kućno lečenje.


screenshot/youtube


Rođen je 19. novembra 1936. godine u Skoplju u porodici rudara koji su radili u rudniku uglja Jelašnica kod Niške Banje.

Ljubiša Samardžić je studirao pravo, a potom je prešao na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Debitovao je na filmu 1961. godine, gde je igrao u ostvarenju "Igre na skelama".

Veoma brzo je stekao popularnost širom bivše Jugoslavije.

Rano je otkriven njegov talenat za glumu, i studirao je kod Bojana Stupice kao stipendista.

Šezdesetih godina prošlog veka, Samardžić je bio jedno od zaštitnih lica domaće kinematografije, i u karijeri je ukupno ostvario 130 uloga na velikom platnu i malim ekranima.

Nadimak “Smoki” dobio je zahvaljujući istoimenom liku kog je tumačio 1963. godine, u filmu “Peščani grad”.

Među zapaženijim ulogama su filmovi “Bitka na neretvi”, “Sutjeska”, “Bombaši”, “Ljubavni život Budimira Trajkovića”, “Lude godine”, “Rad na određeno vreme”, “Moj tata na određeno vreme”, “Nije lako sa muškarcima”, “Magareće godine”, “Ubistvo sa predumišljajem”, “Nataša”.

U bogatoj televizijskoj karijeri igrao je u serijama “Vruć vetar”, “Povratak otpisanih”, “Kuda idu divlje svinje”, “Bolji život”, “Policajac sa Petlovog brda”, “Jesen stiže, dunjo moja”.


Za film Jutro, gde tumači lik mladog partizana suočenog s tragedijama rata, nagrađen je na festivalu u Veneciji 1967.  Zlatnog lava dobio je za ulogu u fimu Stranac 1967. godine. Svoje nagrade, diplome i priznanja poklonio je Jugoslovenskoj kinoteci februara 2014. godine. Legat je predstavljen javnosti 27. februara 2016. godine.

Poslednja uloga koju je ostvario bila je u seriji “Miris kiše na Balkanu” 2011. godine, koju je i režirao. Kao reditelj, debitovao je dramom o bombardovanju “Nebeska udica”, i zatim režirao filmove “Nataša”, “Ledina”, “Konji vrani”.

Njegovo poslednje pojavlivanje u javnosti bilo je 30. marta u Domu omladine na otvaranju 64. Martovskog festivala - beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma, gde je prikazano njegovo poslednje ostvarenje “Panta rei”. On je tada na otvaranje stigao u pratnji supruge Mire, okom svečanosti otvaranja, iz prvog reda, nasmejano se obratio publici, što je ispraćeno gromoglasnim aplauzom.

- Nemam reči. Uzbuđen sam. Ovaj moj dokumentarni film je pao u vreme kada me zdravlje ne služi, ali u svakom slučaju - idemo dalje - rekao je tada kroz osmeh. Film “Panta Rei” je biografskog karaktera i, između ostalog, obuhvata čitav spektar likova; od Ljubišinog oca rudara do supruge Mire, koja mu je bila velika podrška i oslonac do poslednjeg dana. Samardžićev dokumentarac kroz intimno svedočanstvo, od skromnog detinjstva u provinciji preko dolaska u Beograd i studija na Akademiji do velike karijere, daje i skicu za portret domaće kinematografije i upečatljivu sliku jednog vremena koje je dobrim delom i on sam obeležio pre nego što je otišao u legendu.

Нема коментара:

Постави коментар