U želji da se povodom godišnjice pogibije ispriča cela njihova priča, agencija Anadolija je pokušala da stupi u kontakt s Admirinom majkom. Ona je, ipak, rekla da je Admiri 13. maj bio rođendan, da se bliži godišnjica pogibije i da je sve to zaista previše za nju.
Mladi i zaljubljeni, iako različitih nacionalnosti u vremenu kada je to bilo skoro pa nemoguće, pripremali su venčanje i bieg iz nepodnošljive stvarnosti. Tog kobnog majskog dana u popodnevnim satima, u nadi da će uspeti da pobegnu, jedan Srbin i jedna Bošnjakinja iz Sarajeva postali su Romeo i Julija.
Boškov otac je umro, a majka i brat preselili u Srbiju. U Sarajevu nije imao nikoga, osim svoje srednjoškolske ljubavi Admire. Pošto je on ostao zbog nje u Sarajevu, ona je želela da s njim ode u Srbiju.
Na današnji dan pre 20 godina, na Vrbanja mostu, snajperskim hicem ubijeni su Boško i Admira, a njihova tela su sedam dana ostala da leže na ulici. Admirini otac i majka su tek nakon dva dana saznali da im je kćer ubijena.
Slika mrtvih tela Romea i Julije iz Sarajeva, kako zagrljeni leže na sarajevskom mostu, obišla je svet. Sedam dana nakon što su ubijeni, Vojska RS izvukla je njihova tela s mosta i sahranila ih u Lukavici. Po završetku rata, 1996. godine, na inicijativu i želju Admirinih roditelja, njihovi posmrtni ostaci su prebačeni na groblje Lav u Sarajevu i zajedno sahranjeni.
O njima su pisali mnogi, i pesme, i članke, i priče... Jedan od najpoznatijih članaka bio je delo Kurta Šorka, koji je objavio Rojters 23. maja 1993. i koji je zatim obišao ceo svet.
Sarajevska rok grupa Zabranjeno pušenje je nedavno snimila pesmu pod nazivom "Boško i Admira", a isto tako i Bil Mejden pod nazivom "Bosko and Admira".
O tragično nastradalom paru snimljen je i dokumentarni film. Režirao ga je Džon Zaritski, a snimljen je u koprodukciji PBS 's Frontline, National Film Board of Canada i VDR Germany.
Нема коментара:
Постави коментар