Foto: YouTube |
"Neki ljudi koji su danas dosta stariji, znaju više o mom ocu nego ja. Nisam ga ni upoznao, poginuo je pola godine pre mog rođenja u ratu u Sarajevu 1992. godine, započinje priču sin legenardnog Pišonje, dodavši da mu je ta pesma jedina priča koja mu je o ocu ostala.
"Balada o Pišonji i Žugi” govori o dvojici tinejdžera iz Sarajeva, koji su oteli autobus gradskog prevoznika i sa njim probali da stignu na more. U tome ih je sprečila policija postavivši barikadu koja je zaustavila autobus, a dvojicu krivaca uhapsila.
Sin pokojnog Pišonje u društvu Žuge Sin pokojnog Pišonje u društvu Žuge
Na Hrvatskoj radioteleviziji je u emisiji “Rekonstrukcija” objašnjeno ko su u stvari bili junaci ove pesme, kao i šta se zapravo tada desilo.
"Uzeli smo autobus koji je trebalo da ide na remont, ali mi to nismo znali. Praktično mu nisu radile kočnice, al ubacili smo u petu brzinu, gas do daske... Napravili su barikadu da nas zaustave, jer nikako nisu mogli drugačije. Uhapisili su nas i doblili smo po rebrima u stanici", priča danas kroz osmeh Žuga.
BALADA O PISONJI I ZUGI (tekst)
Pisonja i Zuga su pamtili dobro
sta im je te veceri govorio Lepi
more je provod, more su koke
more je izvor zivota
je li tako Moke
Moke je jos dodao
i to da se strankinje praskaju pravo
i da je u Zaostrogu u kampu
svaku noc drugu jebavo
Pisonja i Zuga mogli su ih
slusati i noc cijelu
Pisonja i Zuga imali su krv
sedamnaest godina vrelu
Pisonja i Zuga
Jos istu noc su
Pisonja i Zuga maznuli
kasetas iz Doma invalida
pa malo zatim i autobus
auto-prevoza sa Hrida
Pisonja ubaci u brzinu
to vrelo ljetno vece
oko dvaest i dva casa
a sada, pravac more
viknu Zuga iz sveg glasa
Pisonja je vozio i pusio duhan,
Zuga voli crne, a Pisonja plave
a poslije mora dalje u svijet
samo se hrabri dokopaju slave
a onda zbogom barake na Breci
viknu Zuga i kasetas odvrnu jace
dobit cete razglednicu
iz africke zemlje Safari, zbogom zohari
Ref.
Pisonja i Zuga, dva vjerna druga
krote opasne krivine
molim te, cuvaj ih, kraljice brzine
Murija je blokirala cestu
negdje kod Bradine
oko dvaes tri i pet
u autobusu je svirao boogie-woogie
vidjevsi drotove pri brzini
od osamdeset na sat
vežite se, polecemo, Pisonja rece Zugi
Strahovit tresak zapara zrak
cak i iskre poletjese u mrak
pricali su ujutru
i kleli se u majku
da su auspuh i retrovizor nasli
cak pedeset metara dalje u jarku
Ref.
I dok su Pisonju nosili u hitnu
on ugleda mjesec iznad sebe i rece
Boze, kako neki mogu gore
a ja i Zuga ni na more
poslije toga je pao u nesvjest
i vise nije mogao cuti
kako se jos dugo na nebu
smijao mjesec zuti
Нема коментара:
Постави коментар