Napustio nas je hrvatski i jugoslovenski književni kritičar, esejista, kolumnista i novinar Igor Mandić. Objavljivao je književne kritike, socio-kulturološke feljtone, eseje i polemike, bio dugogodišnji saradnik mnogih medijskih kuća, pisao je često i za beogradske novine i bio je omiljeni zagrebački intelektualac u Srbiji. U moru njegovih duhovitih i pametnih izjava i rečenica izabrali smo sedam...
Youtube screenshot |
Zašto ne ide kod zubara:
„Strah me je. Kad sam bio mlad, zubari su se služili vrlo primitivnim spravama. Imali su bušilicu za zube koja se pokreće nogama, na pedale. Odustao sam tada od zubara. I tako smo mi država krezubih pisaca, to svi znamo. Ne mogu se nasmijati zbog zuba. Ne smijem se, pa me bije glas da sam nadmen i preozbiljan.”
Da li ima nade?
“Za mene nema. Uskoro će mi biti sve svejedno. Poslije mene - Jugoslavija. Ima ona čuvena - poslije mene potop. A ja kažem - poslije mene Jugoslavija.”
“Oni koji ruše, ne čitaju ništa. Ni da ih tučeš ne bi čitali. Uz to, kako sjećanje blijedi, tirani se promeću u heroje, a dobre vođe blijede iz sjećanja jer nisu napravili dovoljno lošega pa ih se nema po čemu pamtiti.”
"Ispričavam se što nisam umro ranije! 16 godina sam uplaćivao novce za svoj pogreb, al na kraju sam sve podigao i počastio se odličnim biftekom i vinom. Kakvi novci, kakvi bakrači pokopat će me tako i onako".
„Citiram Shakespearea: vapim smrt smirenja. A ispuni čovjek neki životni krug, neki ciklus, kad mu se čini da je mlijeko prekipjelo. Nema nazad. Prekipjela je ta životna posuda s mlijekom na šporetu, kad se ohladi, ono što je ostalo ili zagorjelo može se eventualno pojesti ili popiti...”
„Treba čitati između medija. U socijalizmu je trebalo čitati između redaka, a u kapitalizmu čitamo između medija. Ne treba im vjerovati, nego čitati između njih ne bi li se našao neki trunak istine.”
"U svim procesima staljinističke epohe nisi smio niti misliti, a kamoli napisati. A danas smiješ sve misliti i sve napisati, ali nikoga nije briga! To je jezivo. Sve je jezivo na svoj način."
Нема коментара:
Постави коментар