Prema podacima Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije (DZPPS) sakupljanim tokom terenskih aktivnosti od 2017. do 2025. godine zabeleženo je više od 2.200 slučajeva ilegalnih aktivnosti nad pticama u Srbiji među kojima se najviše izdvajaju problemi trovanja, krivolova vatrenim oružjem i hvatanje ptica.
![]() |
| Otrovan sivi soko, foto Lazar Zivanac |
„Dugogodišnjim radom i zalaganjem članova i zaposlenih Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, prikupljene su hiljade podataka o nezakonitim radnjama nad pticama. Nažalost, gde god su naše ekipe bile prisutne, zabeležene su i zakonom zabranjene aktivnosti, ne samo nad pticama, već i nad drugim životinjama, a neretko i potpuno uništavanje staništa“, pojašnjava Milan Ružić, izvršni direktor DZPPS-a.
![]() |
| Žarišne tačke ilegalnih aktivnosti |
„Posle gotovo šest godina od poslednjeg objavljenog izveštaja, sprovedeno je novo istraživanje i predstavljeni su aktuelni problemi i žarišne tačke u Srbiji za period 2017–2025. Čini se da godine prolaze, ali problemi ostaju isti i ne jenjavaju. Iako je primetna veća podrška javnosti i značajno unapređen rad policije, prestupnici su postali oprezniji i sofisticiraniji, pa je njihovo otkrivanje na terenu sve veći izazov“, dodaje Slobodan Marković, ornitolog DZPPS-a.
U periodu od 2017. do 2025. godine zabeleženo je više od 2.200 slučajeva ilegalnih aktivnosti nad pticama u Srbiji. Tri problema se izdvajaju kao najkritičnija: trovanje, krivolov vatrenim oružjem i hvatanje ptica.
Trovanje ptica predstavlja jedan od najvećih problema, naročito u Vojvodini, gde se izdvajaju tri kritične tačke: okolina Apatina, Bačke Topole i Novog Sada. Na ovim lokalitetima svake godine dolazi do trovanja ptica, ali i drugih divljih životinja. Najugroženije su ptice grabljivice poput belorepana, mišara, eje močvarice i krstaša.
Krivolov vatrenim oružjem prisutan je širom Srbije i u ovoj zabranjenoj aktivnosti strada najveći broj jedinki divljih vrsta. U poslednjih devet godina izdvojile su se dve najkritičnije tačke. Labudovo okno sa širom okolinom kao jedno od najznačajnijih zimovališta vodenih ptica na Dunavu, umesto da bude zaštićeno, pretvoreno je u poligon za pucanje na patke, guske, ronce, gnjurce i labudove, uz korišćenje električnih vabilica i drugih zabranjenih sredstava. Sa druge strane, u Rasinskom okrugu poslednjih godina nije bilo perioda kada nije zabeležen neki vid krivolova ptica, a najkritičnije je u periodu lova na prepelice kada su električne vabilice postavljene gotovo svuda.
Hvatanje ptica pevačica karakteristično je za jug Srbije, posebno u Nišavskom i Jablaničkom okrugu. Na ovim područjima dolazi do masovnog izlova različitih vrsta pevačica poput češljugara, čižaka i zimovki koje se hvataju mrežama, lepkom i posebnim napravama – kapanima. Značajan deo ovih ptica uigranim švercerskim kanalima odmah nakon izlova bude prodat u Srbiji i inostranstvu, a mnogi počinioci žive od ovog kriminala.
Važno je naglasiti da prikupljeni podaci predstavljaju tek vrh ledenog brega i da u najboljem slučaju oslikavaju do deset odsto stvarnog stanja na terenu. Nažalost, iako su ovi problemi prisutni decenijama, zbog nemara pojedinaca i manjih grupa prestupnika svi gubimo prirodna bogatstva. Istovremeno, Republika Srbija još uvek nema strategiju za sistemsku borbu protiv uništavanja ptica. Bez jasne strategije i sistematskog pristupa većeg broj institucija, problemi ostaju nerešeni i prirodna bogatstva Srbije ubrzano nestaju, što u velikoj meri ugrožava zdravlje i stabilnost ekosistema i time dobrobit ljudi.


Нема коментара:
Постави коментар