MENI

Kako prepoznati simptome majmunskih boginja: Prvi znak, prenošenje, lečenje, moguće komplikacije

Majmunske boginje su stigle i do Srbije. Prvi slučaj je zabeležen kod muškarca koji je doputovao iz Nemačke. Za sada su ove boginje potvrđene u 32 zemlje sveta.

Pixabay

Simptomi majmunskih boginja najčešće počinju groznicom, glavoboljom, bolovima u mišićima i iscrpljenošću. 

Kod ove vrste boginja javljaju se i otoci limfnih žlezda, a period inkubacije je obično od sedam do 14 dana, mada može da traje od 5 do 21 dana.

Prvo se najčešće, između prvog i trećeg dana, javlja groznica, zatim se pojavljuje osip koji počinje da se širi sa lica na druge delove tela.

Bolest uglavnom traje od dve do četiri nedelje, a smatra se da je osoba najzaraznija dok ima osip.


Institut „Batut“ objavio činjenice koje treba znati o majmunskim boginjama

Uzročnik majmunskih boginja: Glavni uzročnik je dvolančani DNK virus koji pripada porodici Poxviridae, rodu Ortopoxvirus koji uključuje i viruse variole (variola major i variola minor), kravljih boginja (cowpox) i vakcinije (vaccinia).

Inkubacioni period: Period inkubacije iznosi šest do 14 dana, a može varirati od pet do 21 dan.

Klinička slika: Klinička slika majmunskih boginja kod ljudi je slična kliničkoj slici velikih boginja, ali znatno blaža. Majmunske boginje počinju groznicom i jezom, glavoboljom, bolovima u mišićima i leđima i iscrpljenošću, a može se javiti kašalj i bol u grlu.

Glavna razlika između simptoma majmunskih boginja i velikih boginja je u tome što kod majmunskih boginja može doći do uvećanja limfnih čvorova (limfadenopatija).

Uvećani limfni čvorovi se javljaju na vratu (submandibularni i cervikalni), pazuhu (aksilarni) ili preponama (ingvinalni) i javljaju se na obe strane tela ili samo na jednoj.

U periodu od jedan do tri dana, ponekad i duže, nakon pojave groznice, kod pacijenta se razvija ospa, koja često počinje na licu , u 95 odsto slučajeva, a zatim se širi na ekstremitete - dlanove i tabane u 70 odsto slučajeva i druge delove tela - oralna sluzokoža, genitalije, konjuktive, rožnjača.

Osip prolazi kroz faze makule, papule, vesikule, pustule i kruste koje na kraju otpadnu. Bolest obično traje dve do četiri nedelje.

U laboratorijskim i biohemijskim analizama dominira leukocitoza, povišene transaminaze, nizak nivo uree u krvi i hipoalbuminemija.

Pri postavljanju dijagnoze bolesti moraju se uzeti u obzir i druge bolesti praćene ospom, kao što su varičela, morbili, bakterijske infekcije kože, šuga, sifilis i alergije na lekove.

Limfadenopatija tokom prodromalnog stadijuma bolesti može biti klinička karakteristika za razlikovanje majmunskih boginja od varičele, morbila.

Komplikacije majmunskih boginja uključuju encefalitis, tešku dehidrataciju kao posledicu povraćanja i dijareje ili otežanog pijenja zbog lezija u ustima, tonzilitis, faringitis, edem očnih kapaka i konjuktivitis, stvaranje ožiljaka, posebno su značajni ožiljci rožnjače koji dovode do opsežnih i trajnih oštećenja vida, komplikacije od strane respiratornog trakta su retke.

Prema podacima iz literature, pretežno iz afričkih zemalja, smrtnost kod potvrđenih, verovatnih i/ili mogućih slučajeva majmunskih boginja u proseku iznosi 8,7 odsto, odnosno majmunske boginje uzrokuju smrt kod jedne od 10 osoba koje obole od ove bolesti.

Kod obolelih van Afrike nije bilo zabeleženih smrtnih ishoda. Rizik od razvoja teške kliničke slike bolesti je veći kod osoba sa oslabljenim imunitetom.

Period zaraznosti: U prethodnim godinama je prijavljeno samo ograničeno interhumano širenje majmunskih boginja, sa procenjenim stopama sekundarnog javljanja od 0.3–10.2 odsto. Stopa sekundarnog javljanja od 50 odsto uočena je kod porodičnih kontakata.

Inficirane osobe su zarazne jedan dan pre izbijanja ospe, pa do 21 dana nakon početnih simptoma, ili dok se na svim lezijama na koži ne formiraju kruste uz prestanak drugih simptoma. Tokom perioda inkubacije osoba nije zarazna.

Način prenošenja: Virus majmunskih boginja se prenosi sa životinje na čoveka, ili sa čoveka na čoveka i to direktnim prenosom (ugrizom ili ogrebotinom, kontaktom sa telesnim tečnostima ili materijalom lezije, putem kapljica respiratornog trakt, seksualni kontakt kao moguć put prenosa) ili indirektnim prenosom (konzumiranje nedovoljno termički obrađenog mesa, preko kontaminiranih predmeta ili kontaminirane odeće ili posteljine).

Prenos sa životinje na čoveka može nastati direktnim kontaktom sa krvlju, telesnim tečnostima ili kožnim i mukoznim lezijama zaraženih životinja.

Mogući rizik za prenošenje virusa je i konzumacija neadekvatno kuvanog mesa i drugih životinjskih proizvoda zaraženih životinja.

Нема коментара:

Постави коментар