Uprkos neprekidnoj borbi sa bolešću motornog neurona, Stiven Hoking je postao jedan od najcenjenijih i najslavnijih naučnika svoga vremena. Bio je popularni ambasador nauke i uvek je pazio na to da najšira javnost ima jasan uvid u njegov rad.
![]() |
| Vikipedija |
Pred kraj života Hoking je često govorio o potencijalnim opasnostima koje bi mogle ugroziti čovečanstvo. Među najvećim rizicima koje je isticao bili su:
- nuklearni rat
- stvaranje genetski modifikovanih virusa
- globalno zagrevanje
- razvoj veštačke inteligencije koja bi mogla nadmašiti čoveka. Upozorio da razvoj nauke i tehnologije stvara nove načine i stvari koje mogu krenuti po zlu.
Ipak, govorio je i o jednoj, optimističnijoj mogućnosti: da će se čovečanstvo okrenuti stvaranju, razvoju nauke i istraživanju svemira, te jednog dana naseliti druge planete. Iako je smatrao da je to najteži put, verovao je da je upravo on jedini koji može osigurati dugoročnu budućnost ljudske civilizacije.
„Mislim da nećemo preživeti jako ne pobegnemo s naše krhke planete".
Takođe je ocenio da samoodržive ljudske kolonije na Marsu neće biti izgrađene narednih sto godina. Nakon oštrih upozorenja, profesor je svoje predavanje završio ohrabrivši studente da istražuju nerešene misterije svemira:
„Zapamtite da pogledate u zvezde, a ne u stopala. Pokušavajte da pronađete smisao u onome što vidite, razmislite o smislu svemira. Budite radoznali. Bez obzira na to koliko vam se život čini teškim, uvek postoji nešto što možete da uradite i da uspete. Bitno je da ne odustanete."

Нема коментара:
Постави коментар